Croatian diaspora, Reaspora and Tomislav Jonjić

We are where we are because we have failed to do what is necessary to change our situation –

“The only thing necessary for the triumph of evil is for good men to do nothing.”

I don’t have time to explain how we beat HDZ in Gospić and how it was supposedly the most impossible town to achieve such a thing.

To win in this game you have to use similar methods. So here is what you have to do –

I have here the form for collecting signatures for Tomislav Jonjić. It is hardly any work for you. All you have to do is print out how many copies you need and give them to patriotic neighbours and friends at work and get them to collect signatures and then return them to you in the next 3 days so they can be sent by post. Or maybe organized to be collected by someone from the udruga?

Its simple mathematics. If 200 of us actually gave the form to 5 people and they only get 5 signatures that would be 5000 signatures, half of the minimum required. The only reason these bastards are in power is because we are lazy to get off our arses and do simple things like this. If you want change then YOU have to start being that change!

Don’t think Jonjić will get them anyway. Why do you think HDZ has 70000 signatures for Primorac and is still going. Its a psychological thing they play at. Also you can’t stop at 10000 as there can be people who signed for two candidates or some other reason they are invalid so you need at least several thousand more to make sure.

Signature form – Jonjic Signatures

Instructions (word document) – JonjicInstructions

(Any text errors in instructions are mine as email failed and I had to scan the document from a printout. Will replace with originals tomorrow.)

You can be defeatist and say there is noone to vote for. However, if you read Tomislav Jonjić’s program you will see that he wants to return the Croatian sabor back to a Dvodomni system where Croatians outside Croatia will have 43 members and the ethnic minorities 8. As well as making a bigger Reaspora!

Reforma političkog sustava i izbornog zakonodavstva, drugi korak, s ciljem izbjegavanja napetosti između većinskoga (hrvatskog) naroda i jedne nacionalne manjine (u praksi se to svodi na nepotrebno antagoniziranje Hrvata i srpske nacionalne manjine), kao i antagonizma dijela domovinske javnosti prema iseljeništvu (odnosno Hrvatima s prebivalištem izvan Republike Hrvatske), predlaže se propisati sljedeće: (a) državni proračun donosi i hrvatsku vladu bira prvi (Zastupnički) dom Hrvatskoga državnog sabora koji ima 81 zastupnika; (b) u drugi dom Hrvatskoga državnog sabora (51 zastupnik), Hrvati iz BiH biraju 16 zastupnika, Hrvati iz Srbije 4, Hrvati iz Crne Gore 2, Hrvati iz Slovenije 1, Hrvati iz drugih europskih zemalja 10, Hrvati iz prekomorskih zemalja 10, a nacionalne manjine (sadašnjih) 8 zastupnika. Ako bi se u javnoj raspravi zaključilo da i predstavnici hrvatskih regija trebaju biti zastupljeni u drugome domu radi zaštite specifičnih regionalnih interesa, bila bi potrebna promjena predloženih omjera, ali načelo ostaje isto. U tom slučaju u djelokrug drugoga saborskog doma ulaze ne samo pitanja povezana s položajem Hrvata koji prebivaju izvan Republike Hrvatske, nego i o pitanjima koja se tiču ravnomjernoga regionalnog razvoja države.
Nema, dakle, diskriminacije nacionalnih manjina niti dokidanja njihovih stečenih prava, jer njihove stranke mogu samostalno odlučiti, hoće li se natjecati za („zajamčene“) saborske mandate u drugome domu, ili će se pod jednakim uvjetima kao svi ostali natjecati za „nezajamčene“ mandate u Zastupničkome domu. Dakle, i dalje uživaju tzv. pozitivnu diskriminaciju, mogu štititi sva manjinska prava, pa čak postići i veći broj zastupnika u Hrvatskome državnom saboru nego što ga imaju sada, a da se pritom ne konfrontiraju s većinskim narodom. Time se sprječavaju zloupotrebe, instrumentalizacija nacionalnih manjina, politička trgovina njima i s njima te se ujedno omogućuje pluralizam i normalniji demokratski razvoj kako većinskog naroda tako i manjinskih zajednica.
S druge strane, širenjem izbornog prava za Hrvate izvan Republike Hrvatske povećava se njihov interes za prilike u hrvatskoj državi, jačaju njihove emocionalne, obiteljske i poslovne veze s Hrvatskom, pa se time povećavaju izgledi za povratak u domovinu barem jednog dijela njihovih potomaka, što znači da reforma u tom pogledu ima potencijalni pozitivan demografski učinak, a vrlo vjerojatno će pomoći smanjenju animoziteta koji jedan dio domovinske javnosti zbog raznih razloga gaji prema Hrvatima koji prebivaju izvan Republike Hrvatske.

Izgradnjom infrastrukturnih objekata (cesta, vodovoda, telefonske i internetske mreže itd.) te poreznom i poljoprivrednom politikom treba poticati naseljavanje opustjelih područja, napose onih u „mekom trbuhu Hrvatske“ (Banovina, Kordun, Lika, sjeverna Dalmacija) odnosno uz državnu granicu uopće. Demografski i sigurnosni razlozi nameću izmjene zakonske regulative o stjecanju hrvatskog državljanstva i boravku na području Republike Hrvatske, pa moraju pogodovati povratku hrvatskih iseljenika svih naraštaja, ali ne smiju pogodovati stranim useljenicima koji inače, uz pretpostavku legalnog boravka na području Republike Hrvatske, uživaju druga ljudska prava zajamčena međunarodnim dokumentima i hrvatskim Ustavom.